Vladin prijedlog mjera i smjernica proračuna za 2012. godinu

Dokument je izašao jučer i možete ga skinuti na uobičajenom mjestu (Web stranice vlade).  Smjernice su zapravo skice za prijedlog proračuna, tako da nisu detaljne, ali sadrže neke zanimljivosti.

Prethodna HDZ-ova vlada u dokumentu “PRIJEDLOG DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2011.
GODINU I PROJEKCIJE ZA 2012. I 2013. GODINU” planirala je porast prihoda proračuna od gotovo 7% (2012.) i 4,3% (2013. u odnosu na 2012.).  Za to smo odavno rekli da je smijurija i to je danas posve očigledno neslana šala, a sad nova vlada u svojim projekcijama (strana 4.) najavljuje slijedeće:

1. Realni rast BDP-a u 2013. i 2014. od 1,5% i 2,5%
2. Godišnja inflacija od 2,5%

Kad se zbroji inflacija i realni rast, ispada da se za 2013. planira nominalni rast od 4% u usporedbi s HDZ-ovom apsurdnom projekcijom od 7% (u vrijeme HDZ-ove vlade projekcija za 2014. nije postojala jer projekcije idu tek 2 godine u budućnost).  Valja primijetiti da je HDZ-ova projekcija za proračunske prihode, a ne rast BDP-a, no pretpostavljajući sličnu inflaciju i nepovećanje poreza i trošarina, smatramo da se dvije projekcije mogu ugrubo uspoređivati, a pogotovo zbog toga što sadašnja vlada u projekcijama tvrdi da se ukupno porezno opterećenje neće mijenjati.  Što reći o vladinim “stručnjacima” koji u razmaku od godine i nešto promjene procjene za 60% (sa 7% na 4%)?  Mislimo da im ne treba vjerovati.  U ranijem postu danas spomenuli smo kako se u zadnje vrijeme makroekonomija sve više smatra vudu-znanost i ove najnovije projekcije, kao i projekcije prijašnje vlade, odličan su primjer koji pokazuje kako u tome ima istine.

Drugo, posve je očigledno da ciljana inflacija od 2,5% državi pomaže više nego gospodarski rast.  Zato i imamo centralnu banku, da osigurava automatsko godišnje prikriveno “glodanje” novca štedišta i državnog duga.  Pritom je zanimljivo da ECB cilja na inflaciju od 2% (iako su u 2011. prešišali cilj), dok vlada predviđa 2,5%.  Kad se svemu dodaju ostali razlozi za i protiv, ne shvaćamo zašto bi ljudi štedjeli u kunama.  Zapravo postavlja se pitanje zašto uopće štedjeti.

Na prihodnoj strani proračuna izvodi se čudna “kozmetička akrobatika” za koju nam se čini da osim troškova provođenja neće stimulirati nikog osim birokrata u Saboru i širem državnom aparatu.

1. Pretumbavaju se porezni razredi za porez na dohodak s ukupnim očekivani efektom od mizernih 250 milijuna kuna
2. Povećavaju se prihodi od PDV-a za dodatni prihod od 2 500 milijuna.  Naravno da će potrošnja pasti, a izbjegavanje PDV-a porasti.
3. Smanjuju se izdavanja za zdravstveno s 15% na 13%  s smanjenjem od 2 400 milijuna.  Ne znamo što bi ova mjera trebala postići, osim što očigledno služi kao protu-uteg za povećanje PDV-a i čini se kao prelijevanje iz šupljeg u prazno.

Zanimljiv je i detalj o proračunskom “autopilotu”, tj. automatskom zakonskom povećanju penzija putem indeksiranja (500 milijuna), a poznat je i iznos troškova kamata na javni dug (1 200 milijuna u 2012.; o vraćanju glavnice ni riječi).  To znači da je uz predviđenu stopu inflacije i iste prihode proračuna čak 75%  predviđenog nominalnog godišnjeg rasta BDP-a od 7 milijardi (s 343 na 350, 0,8%) potrebno samo za trčanje u mjestu!  Drugim riječima, u 2012. nećemo rasti dovoljno da bismo mogli vraćati dug, a kad se tome doda činjenica da vlada planira dodatno zaduživanje putem proračunskog deficita (projicirani ukupni deficit opće države od 3,2%, 2,5% i 1,9% za period 2012. do 2014.), onda je situacija još lošija.  To naravno sve skupa znači da će omjer duga prema BDP-u nastaviti rasti (a pogotovo ako izgubimo investicijski rejting).  Vlada i za to ima odgovarajući PR spin, a on se sastoji u tome je da se tvrdi da radi o usporavanju rasta omjera  javnog duga i BDP-a.  Da li će to biti dovoljno za rejting agencije?  Sumnjamo.

Na jednoj stranici (8.) navode se stidljivi proračunski rezovi.  Sviđa nam se što se na rashodima za zaposlene – o kojima smo prigovarali ne samo za državni, nego i za gradske proračune – planira srezati 2 milijarde kuna.  Na ostalom – subvencije i “ostalo” (što točno vidjet ćemo u prijedlogu proračuna kad bude spreman) -  uštedjet će se još 2,5 milijarde.  Sveukupno radi se o 4,6 milijarde ušteda.  Bolje i to nego ništa, ali nadali smo se rezanju rashoda od barem 10 milijardi.

Na kraju dokumenta vlada među ostalim (spomenut ćemo samo one najdiskutabilnije) navodi slijedeće očekivane učinke svojih mjera:

• Smanjenje PDV-a na dječju hranu, vodu te ulja i masti anulirat će većinu učinaka povećanja cijena zbog povećanja PDV-a: u to čisto sumnjamo, a osim toga valja primijetiti kako vlada ovim zapravo potiče potrošnju ulja i masti što je prilično čudno.
• Povećanje neoporezivog dijela plaće za one s niskim primanjima (oko 80 kuna na mjesec) će anulirati učinak povećanja PDV-a.  Kao prvo, u to baš ne vjerujemo, a kao drugo, čemu tolike komplikacije kako bi se od svih osim siromašnih izvukao dodatni novac?  Nije li jednostavnije privatizirati HRT?  Ili jednostavno povećati porez na dohodak svima osim tima u najnižem rashodu?
• Poticanje zapošljavanja smanjenjem bruto cijene rada (tj. stope obveznog zdravstvenog osiguranja): zašto bi netko zaposlio dodatnog radnika kad potrebe za dodatnim proizvodima i uslugama ne postoje?  Ako će firme ove godine proizvesti samo 0,8% više nego u 2011. godini, kome su za to potrebni dodatni radnici?  Prema vladinoj teoriji tih 2 400 milijuna ostat će privatnicima.  U praksi – iz naše zamišljene perspektive privatnog poslodavca – ulazni troškovi zbog višeg PDV-a trebali bi porasti (prema vladinim projekcijama, 1,4%, što će dijelom poništiti efekt smanjenja za zdravstveno).  Osim toga ne treba zaboraviti da će viša stopa PDV-a uzrokovati pad potražnje za sve proizvode i usluge koje nisu nužne, što će uzrokovati pad cijena i smanjenje prihoda za mnoge firme.
• Povlaštene stope PDV-a za prve (poduzetnike) među jednakima – turizam – kreće od 1.1.2013.: svi poduzetnici imaju nešto više od 11 mjeseci da pripreme ideje za iskorištavanje ove budalaste ideje i profitiranje na legalnom izbjegavanju više stope PDV-a koja vrijedi za sve ostale.  Za usporedbu zamislite da smo bili pametniji i umjesto ulaska u EU od cijele Hrvatske napravili slobodnu gospodarsku zonu s niskim porezima i s tom strategijom išli na privlačenje stranih ulaganja u proizvodnju za izvoz u EU.  U tome bi bilo teško ne uspjeti.  Dovoljno je vidjeti da se nešto eurokratima ne sviđa i onda na tome treba ustrajati (primjer uspjeha Ryanair-a i irskog rasta s upravo takvom strategijom koju eurokrati sad s pravilima za fiskalnu uniju žele uništiti jer se od Irske zahtijeva da uvede jednako visoke poreze kao i kontinentalna Europa).

Istina je da je ova vlada bolja nego HDZ-ova, ali teško je biti jednako loš.  Mislimo da se ne radi o dovoljnim promjenama i da one neće imati značajne učinke koje vlada očekuje.  Kad tome dodamo naša pesimistična očekivanja za okružje (EU i ostatak svijeta), smatramo da su projekcije za 2012. i 2013. još uvijek preoptimistične.